Nema artikala za prikaz.

Vilko Gecan

Vilko Gecan rođen je 16. lipnja 1894. godine u Kuželju kod Broda na Kupi. 1899. godine putuje sa roditeljima u Australiju. 1902. godine vraća se u Hrvatsku, gdje nastavlja školovanje u Karlovcu, Glogovnici, Zagrebu, Dubici, i od 1910. godine realnu gimnaziju u Banja Luci, tu upoznaje tri godine mlađeg Milivoja Uzelca, s kojim ostaje u čvrstom prijateljstvu čitav život.

1912. godine zajedno polaze privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana u Zagrebu. U jesen 1913. odlazi u München, gdje upisuje akademiju iz drugog pokušaja. 1914. godine dobiva svjedodžbu sa najboljom ocjenom, te se vraća u Dubicu u Bosnu obitelji. Početkom Prvog svjetskog rata biva mobiliziran.

U srpnju 1915. sudjeluje u bitci na Soči i biva zarobljen. U zarobljeničkim logorima Carini, Catania i Sulmona ostaje do kraja rata. 1919. godine odlazi u Prag Milivoju Uzelcu, tada nastaju prva zrela djela. Iste godine vraća se u Zagreb i izlaže na VII Proljetnom salonu.

1921. priređuje prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu. 1922. boravi u Berlinu gdje uči tehniku vitraja, a 1924. - 1928. u SAD. Posjećuje izložbe koje Americi predstavljaju ostavarenja moderne evropske umjetnosti od Cezannea do Picassa. 1928. godine kraće boravi u Parizu kod Uzelca.

1931. godine pojavljuju se prvi simptomi Parkinsove bolesti, tremor desne ruke postat će sve snažniji, a slikanje sve otežanije. 1932. godine konačno se vraća u Zagreb, gdje odmah priređuje samostalnu izložbu u Salonu Ulrich.

1935. u četrdesetdrugoj godini upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu, kako bi i formalno stekao akademski stupanj. Profesori su mu Marino Tartaglia, Tomislav Krizman, Omer Mujadžić i Branko Šenoa.

1941. - 1945. provodi u izolaciji, slika sve manje i sve teže. 1964. priređena mu je retrospektivna izložba u Modernoj galeriji u Zagrebu. 1967. dobiva nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. 1972. ponovo priređena retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu.

Vilko Gecan umro je 25. lipnja 1973. godine u Zagrebu.