Slavko Stolnik
Nema artikala za prikaz.
Slavko Stolnik
Slavko Stolnik rođen je 11. lipnja 1929. godine u selu Donja Voća
pokraj Varaždina. Seljak koji se htio školovati, slika od malih nogu,
ali mu roditelji nisu imali materijalnih sredstava, pa je postao
najprije rudar, a poslije policajac. Odlazi na službu u Narodnu miliciju
u Zagreb.
Nedugo zatim upoznaje se sa slavnim pedagogom Krstom
Hegedušićem koji uočava njegovu izuzetnu darovitost za slikarstvo, a
posebno za boje i upućuje ga u tehniku slikanja na staklu. Nakon velikog
uspjeha, smatran gotovo senzacijom u likovnom svijetu, Slavko Stolnik
odlazi u Pariz da osvoji svijet. Neobrazovan seljak, nenaviknut na
okrutnosti velegrada, završio je nečasno svoj boravak u Parizu kao
klošar pod mostovima Seine.
Vraća se 1963. u Zagreb, a potom i u
zavičajni zaseok Stolniki kraj Donje Voće u kojem se inspirira domaćim
motivima iz svakodnevnog života. Tu započinje treća, najplodnija faza
njegova slikarstva, u kojoj između godina 1970. i 1976. stvara
najvažnija djela. Urođeno nadaren, na svoj način stvarao je djela
neobične ljepote, te je smatran osnivačem tzv. "voćanske škole" u našoj
izvornoj umjetnosti. Njegove slike na staklu odlikuje bogat kolorizam,
dubinska perspektiva i groteskne scene.
Slavko Stolnik ostaje
po ostvarenjima (koja su većim dijelom još uvijek nedostupna javnosti)
jedan od najvećih ekspresionista i kolorista ne samo u hrvatskoj naivi,
nego u hrvatskoj likovnoj umjetnosti uopće. Bio je slikar i kipar koji
se bavio još i pučkom medicinom, zbog čega su ga krajem 80-tih, tražeći
lijek za ozdravljenje, posjećivali ljudi s prostora gotovo cijele bivše
Jugoslavije.
Prvu samostalnu izložbu priredio je u Zagrebu
1955. godine. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u
zemlji i inozemstvu: Zagreb, Rijeka, Dubrovnik, Beograd, Lausanne,
Paris, Zlatar, Varaždin, Frankfurt, Milano, Duisburg, Torino Asti,
Eisenstadt.
U noći, 16. na 17. svibnja 1991. godine, nažalost,
tragično završava svoj život. U svojem skromnom domu u mjestu Donja
Voća, zaseoku Stolniki, ubijen je iz koristoljublja.