Ljubomir Stahov

Ljubomir Stahov rođen je 7. siječnja 1944. godine u Kamičanima kraj Prijedora.

Godine 1967. završio je sarajevsku Školu primjenjene umjetnosti.

Prije upisa na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti radio je kao nastavnik likovnog odgoja na osnovnoj školi u Kozarcu.

Na slikarskom odjelu zagrebačke ALU diplomirao je godine 1974. u klasi prof. Šime Perića, a potom je, od 1974. do 1978. bio suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića i prof. Ljube Ivančića.

Redoviti profesor slikarstva na ALU.

U ediciji Mladi umjetnici zagrebačke Nacionalne i sveučilišne biblioteke godine 1982. objavljena je monografija Ljubomir Stahov koju je napisala Mladenka Šoloman.

U izdanju Zbirke Biškupić objavljene su mu tri bibliografske knjige: Heksapoda (u tehnici bakropisa i akvatinte) s tekstom-esejom Josipa Depola; Jedno čitanje apstrakcije (u tehnici bakropisa) s tekstom-esejom Đurđe Šinko-Depierris i Jue de couleur - Igra boja (u tehnika bakropisa u boji) s pjesmama francuskog pjesnika Edmonda Humeana.

Godine 1990. objavio je bibliofilsko izdanje Bešumno bijelo (s pjesnikinjom Ankom Žagar), a 1991. Poslije (s pjesmom Zvonka Makovića).

Dosada je 31 puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao na dvjestotinjak skupnih izložaba (međunarodnih bijenala, trijenala crteža i grafike).

Dobitnik je više nagrada za slikarstvo, crtež i grafiku.