Ivo Lozica
Nema artikala za prikaz.
Ivo Lozica
Ivo Lozica rođen je 10. lipnja 1910. godine u Lumbardi, prvi sin u
obitelji Anice i Antuna Lozica Barbareško. Klesarsku školu izučio
u Korčuli. Na preporuku svog mentora, kipara Frana Kršinića, 1926.
godine kao prvi u klasi akademije, sa šesnaest godina primljen je u
klasu Ivana Meštrovića na Likovnu akademiju u Zagrebu.
Usavršavao
se u Parizu i kod Ivana Meštrovića. Radio je
u kamenu, bronci, mramoru, sadri, drvo i terakoti, a najbolja je djela
ostvario u kamenu s posebnim osjećajem za harmoniju i ljepotu oblika.
Radio je ekspresivne likove težaka, ribara i aktove naglašene
voluminoznosti.
Ivo Lozica izradio je brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u novijem hrvatskom kiparstvu. Tu su i aktovi Poslije kupanja, Proljeće i Ženski torzo. Na posljednjim skulpturama odmaknuo se od krutog realističkog oblikovanja i naglašavanja pojedinosti, te prelazi u cjelovito obuhvaćanje oblika. U mramornom Ženskom torzu, koji je izradio pred kraj života, čistoćom oblika i blagim prijelazima potpuno se približio modernom shvaćanju kiparske forme.[3]
Streljali su ga talijanski fašisti 10. ožujka 1943. godine u Lumbardi.