Branko Bahunek

Branko Bahunek rođen je 13. prosinca 1935. godine u Zagrebu. Prvi stupanj naobrazbe stekao je u Školi za primjenjenu umjetnost u Zagrebu koju je pohađao od 1950.-1953., istodobno je radio kao soboslikar i dekorater s ocem čiji je status poznatog slikara-amatera uvelike utjecao na Branka Bahuneka. Godine 1955. pohađa Likovnu sekciju kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić u Zagrebu, kojom je rukovodio istaknuti slikar i likovini pedagog Ivo Šebalj, učeći klasično crtanje, slikarstvo i slikarske tehnike.

Prvi zapaženi uspjeh postiže na 1968. godine na zajedničkoj izložbi u Zagrebu, što ga je potaknulo na intenzivniji slikarski rad, dok ga je prodor u svijet s nastupom u Salotto dell'arte u Milanu 1970. godine, ohrabrio da napusti poziv dekoratera i da se profesionalno posveti slikarstvu. Prve samostalne izložbe priredio je 1974. u Zagrebu i Dubrovniku.

U izdanju izdavačkih kuća Spektar iz Zagreba i Brewster Gallery iz New Yorka izlazi iz tiska 1984. godine monografija. Bahunek je u trideset i pet godina umjetničkog rada ostvario 53 zapažene samostalne i 370 skupne izlože diljem svijeta. Osim u hrvatskim gradovima izlagao je u Berlinu, Rotterdamu, Zuerichu, Muenchenu, Amsterdamu, Beču, Parizu, New Yorku, Torontu, Seulu itd. Za svoj rad primio je mnoga priznaja i nagrade u zemlji i inozemstvu, među ostalim 3. nagrada na XVII međunarodnom salon u Parizu 1976. godine.

Za razliku od većine hrvatskih naivnih slikara, koji su stil izgradili na motivima seoskoga života, Branko je Bahunek svoje likovno umjetničko djelo temeljio na zasadama urbanog života. Slikao je motive staroga Zagreba, Dubrovnika te aktove i portrete. Ženski lik jedna je od glavnih tema Bahunekova umjetničkog stvralaštva, njegova opsesija u tijeku plodne umjetničke karijere.

Branko Bahunek umro je 06. rujna 2005. godine u Crikvenici.